Radno vrijeme Ureda TIH-a: 9.00 -17.00 sati (radnim danom)
  • Youtube Transparency International Hrvatska
  • Facebook Transparency International Hrvatska
  • Twitter Transparency International Hrvatska
×

Istraživanje o stanju borbe protiv korupcije u Hrvatskoj

09.12.2020.

U prosincu 2019.godine provedeno je istraživanje o korupciji u svim državama Europske unije, a rezultati su objavljeni u lipnju 2020. godine.[1] Ukupno je anketirano 27.498 građana Europske unije, a od toga njih 1.029 iz Hrvatske. Prema mnogim pokazateljima Hrvatska ima ozbiljan problem s korupcijom kao sustavnim neriješenim problemom.

Korupcija je uzrok iseljavanja građana iz Hrvatske,  te stvara najveću ugrozu za gospodarski, socijalni i društveni napredak.

Eurobarometar o korupciji je u anketiranju istražio: dojam o razini korupcije i njenoj raširenosti; stavove o razini korupcije u tijelima javne vlasti i biznisu, djelotvornosti vlasti, pravosuđu i  neovisnim tijelima u borbi protiv korupcije; osobno iskustvo u davanju mira; korupciji u zdravstvu i prijavljivanje korupcije nadležnim tijelima javne vlasti.

Ukratko o rezultatima Eurobarometra o korupciji

U prosjeku 71% građana Europske unije smatra da je korupcija u njihovoj zemlji raširena, a 42% da se u posljednje tri godine povećala.

U Hrvatskoj čak 97% građana smatra da je korupcija raširena pojava (u prethodnim istraživanjima 2013. i 2017. godine to je smatralo 94%), a 69% da se u posljednje tri godine povećala.

Prema ovom pokazatelju raširenosti korupcije Hrvatska je najkorumpiranija država Europske unije. Od 100 hrvatskih građana njih 97 smatra da je korupcija problem. U Finskoj takav dojam imaju 22 građana od njih 100.

93% hrvatskih građana smatra da je korupcija prisutna na lokalnoj razini, a njih 87% da je prisutna u tijelima javne vlasti na nacionalnoj razini.

Najkorumpiranijim se smatraju političke stranke (61%) i političari na svim razinama od lokalne do nacionalne (58%). Najveće odstupanje od prosjeka EU odnosi se na rad sudova . Više od polovine građana smatra da je korupcija u pravosuđu raširena.

Korupcija i poslovni sektor  

Kada se analizira utjecaj korupcije na poslovni sektor istraživanje pokazuje da je korupcija dio naše poslovne kulture (84%) mnogo više nego u drugim državama članicama EU. Također,  bliska povezanost poslovnog sektora i politike uzrokuje korupciju (83%). Jedini način za poslovni uspjeh u Hrvatskoj je preko političkih veza (80%), dok je prosjek EU 51%.

79% hrvatskih građana smatra da korupcija i pogodovanje onemogućavaju poslovno natjecanje.

Stanje borbe protiv korupcije u Hrvatskoj 

Rezultati Posebnog barometra o korupciji za Hrvatsku bili su povod za Istraživanje o stanju borbe protiv korupcije u Hrvatskoj  koje je za Transparency International Hrvatska[1] provela agencija Hendal u srpnju 2020. godine na reprezenatativnom nacionalnom uzorku CATI metodom uz kontrolu kvalitete sukladno ISO 20252 standardu.

Anketa je provedena neposredno nakon objave rezultata parlamentarnih izbora i prije konstituirajuće sjednice 10. saziva Hrvatskog sabora ( od 5. do 20. 7. 2020. godine)

Korupcija je uzrok iseljavanja građana iz Hrvatske,  te stvara najveću ugrozu za gospodarski, socijalni i društveni napredak.

Uzorak

1000 ispitanika na nacionalno reprezentativnom uzorku građana Republike Hrvatske starijih od 15 godina stratificiranih po 6 regija i 4 veličine naselja, slučajnim odabirom kućanstava i ispitanika unutar kućanstva uravnoteženom prema spolu i dobi ispitanika.  

Istraživanje o korupciji je složeno zbog toga što su mnogi uzroci korupcije ujedno i njene posljedice. Relevantni istraživači korupcije[2] smatraju da su uzroci korupcije sljedeći: veličina javnog sektora, kvaliteta regulacije, stupanj ekonomske konkurentnosti, struktura državne uprave, stupanj decentralizacije, utjecaj kulture, društvenih vrijednosti, te utjecaj povijesnog naslijeđa i geografskog položaja neke države. Istovremeno glavne posljedice korupcije su stvaranje nejednakost, utjecaj na mjerenje produktivnosti, onemogućava ulaganja i investicija.

Korupcija je izrazito složena i teško iskorjenjiva društvena pojava koja se brzo prilagođava na promjene i mutira. Ključnu ulogu u njenom smanjivanju ima promjena odnosa moći, svijesti i ponašanja građana, uz istovremeno mobiliziranje dovoljne političke volje da se promjene dogode.

Borba protiv korupcije i formiranje kompetentne, nekorumpirane i učinkovite vlasti su ključna obećanja svih izbornih aktera u svim izbornim ciklusima od 2000. godine do danas u Hrvatskoj.

Od ulaska Hrvatske u Europsku uniju 2013. godine do danas svjedočimo neautonomnom statusu neovisnih tijela u prevenciji i represiji korupcije, nedovoljnim resursima, te nedostatku podrške tijelima javne vlasti koja se bave implementacijom antikoruptivnih mjera i alata. Ovo je razorna kombinacija nepostojanja stvarne političke volje i nedovoljnih administrativnih kapaciteta tijela javne vlasti u borbi protiv korupcije koji onemogućavaju vršenje nadležnosti zbog kojih su osnovana.

Dobro upravljanje zaustavlja korupciju. Dobro upravljanje je participativno, transparentno,  odgovorno,  djelotvorno, nepristrano, te promovira vladavinu prava.      

Razina povjerenja

Građani Hrvatske nemaju povjerenja u političke stranke i političare na svim razinama vlasti. Od 100 građana njih 70 ne vjeruje političkim strankama, a najmanje povjerenja imaju u političare na lokalnoj razini 63,6%

Od sto građana političarima na nacionalnoj razini potpuno vjeruje tek njih troje, a na lokalnoj razini samo jedan. Rezultati su različiti ako se usporede prema sociodemografskim obilježjima. Najviše nepovjerenja prema političkim strankama je na sjeveru Hrvatske (41%) i Dalmaciji (39%), te u naseljima koja imaju od 2.000 do 10.000 stanovnika.

Političkim strankama ne vjeruju oni starosti od 35 do 44 godine, uglavnom muškarci, zaposleni u stalnom radnom odnosu i nezaposleni, a potpuno im vjeruju stariji od 65 godina.

Političrima na nacionalnoj razini ne vjeruju građani starosti od 25 do 34 godine sa završenim fakultetom, a potpuno vjeruju stariji od 65 godina starosti.

Prevencija borbe protiv korupcije u Hrvatskoj

Borbu protiv korupcije trebala bi predvodi preventivna tijela čiji bi cilj morao biti djelovanje u smislu onemogućavanja korupcije, boljom edukacijom o štetnim posljedicama korupcije i poticanjem pozitivnih društvenih vrijednosti poput poštenja i odgovornosti.

Neovisna preventivna tijela borbe protiv korupcije u Hrvatskoj su: Povjerenik za informiranje, Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa, Državni ured za reviziju i Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave, ali i neka tijela izvršne vlasti poput Porezne uprave.

Građani ne prepoznaju ulogu neovisnih preventivnih tijela jer ih većina smatra da najveću ulogu imaju mediji, ali i represivna tijela poput Dražvnog odvjetništva, USKOK-a i policije.

Velika razina nepovjerenja u pravosudni sustav rezultat je dugotrajnih postupaka koji kompromitiraju napore u borbi protiv korupcije. Građani su potpuno svjesni uloge medija u razotkrivanju nepravilnosti,  jer se samo na taj način može utjecati na učinkovitost u stvarnom rješavanju nepravilnosti.

S druge strane građani smatraju da su zlouporabe prisutne i raširene kod političara, ali i u tijelima javne vlasti.

Glavni uzroci korupcije u Hrvatskoj

Glavni uzroci korupcije u Hrvatskoj zaslužuju posebnu analizu, jer daju moguće odgovore na pitanja zašto su razmjeri korupcije i njena ukorijenjenost duboko usađeni u svijest građana i načine ponašanja u svakodnevnom životu. Treba ih promatrati u određenom povijesno-političkom kontekstu i na njima bi trebalo graditi novu antikorupcijsku strategiju.

Građani su prepoznali materijalizam i želju za stjecanjem bogatstva kao glavnim uzrokom pojave korupcije u Hrvatskoj, a na razini osobnog integriteta tu možemo dodati još  nedostatak samokontrole pojedinca, te etičkih normi.

Zanimljiva su neka odstupanja. Nedostatak etičkih normi kao uzrok korupcije nisu prepoznali mladi, već oni stari od 45 do 64 godine. 78% mladih prepoznalo je materijalizam i osobno bogaćenje kao glavni uzrokom pojave korupcije u Hrvatskoj.

Kada se tome pribroji društvena klima koja korupciju u društvu prihvaća kao dio normalnog stanja, te vjerovanje da je nemoguće postići poslovne ili osobne rezultate bez korištenja nekog oblika korupcije onda je sasvim normalno da se ne vidi izlaz iz sadašnjeg stanja.  

Jedan od važnih uzroka pojave korupcije je i ponašanje političara koji predstavljaju loš primjer građanima, a istovremeno obnašaju vlast i donose obvezujuće odluke za sve. To se odnosi na sve poitičare bez obzira da li se svjetonazorski nalaze lijevo, u sredini ili desno; te da li obnašaju izvršnu vlast ili se nalaze u oporbi.

Moguće rješenje problema korupcije u Hrvatskoj

Građani prepoznaju moguće rješenje problema korupcije u Hrvatskoj dosljednom primjenom jednostavnog postupka kojim bi se utvrdio način stjecanja imovine svakog građana bez roka zastare od 1990. godine do danas.

83% građana podržalo bi takav zakon. Zanimljivost je da bi ga u većoj mjeri podržali stanovnici Like, Banije i Korduna, te Dalamacije. Kao i oni koji su stari između 54 i 65 godina života. Jednako tako podržali bi i oduzimanje sve imovine za koju se ne bi moglo utvrditi porijeklo u korist Državnog proračuna RH.

Strategija suzbijanja korupcije 2021.- 2030.

Hrvatska ima dva izazova u borbi protiv korupcije. Prvi je onaj neposredni koji se odnosi na same trenutne antikorupcijske aktivnosti. Drugi se odnosi na ukupan društveni kontekst koji bi trebao podizati kapacitete u snažnoj prevenciji i onemogućavanju korupcije.   

Neposredni izazov su: nizak antikorupcijski aktivizam, niska razina sankcioniranja koruptivnog ponašanja prvenstveno u javnom sektoru, nedostatak stimuliranja za borbu protiv korupcije na razini državne uprave, dojam nesistematičnosti i velikih očekivanja od neovisnih preventivnih i represivnih tijela koja nemaju dovoljne kapacitete.

Posredni izazovi  su: dojam o nedovoljnoj spremnosti javnog sketora da se mijenja, nedostatku građanskog aktivizma, porast siromaštva stanovništva.

Antikorupcijska strategija može biti uspješna ako su evidentna tri pomaka od dosadašnje prakse, a to je procesuiranje krivičnih dijela koja su povezana s korupcijom, zaštita prijavitelja nepravilnosti i jačanje kapaciteta neovisnih tijela za borbu protiv korupcije.  Ključne pretpostavke za ostvarivanja ciljeva antikorupcijske strategije ukratko su: politička volja nositelja vlasti, antikorupcijska infrastruktura, učinkovitost u razotkrivanju, procesuiranju i kažnjavanju koruptivnog ponašanja,te promocija antikorupcije kao poželjnog društvenog djelovanja.

[2] J.G. Lambsdorf u International Handbook on the economics of corruption ur. S.Rose-Ackerman, 2006.:41.-61.

[1] Transparency International Hrvatska je korisnik Institucionalne podrške stabilizaciji i/ili razvoju udruga u području demokratizacije i društvenog razvoja (19_1_DEM) Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva , te je provedba ovog istraživanja financirana iz ovih sredstava.

 

 

[1] Special Eurobarometer 502 dostupno na linku (pristupljeno listopad 22.10. 2020.) https://ec.europa.eu/commfrontoffice/publicopinion/index.cfm/Survey/getSurveyDetail/instruments/SPECIAL/

 

 

Online prijava korupcije

Prijavi korupciju

Ispuni formu
Prijavite se za newsletter

Primajte obavijesti

2021 © Transparency International Hrvatska. Sva prava pridržana. Izrada web stranica