Što je lobiranje?

Ne postoji općeprihvaćena definicija lobiranja. Stoga je od iznimne važnosti pravilno definirati sam pojam lobiranja kako bi glavni izazovi lobiranja bili prepoznati i uspješno riješeni.

U širem smislu, lobiranje je neslužbeno djelovanje u nečiju korist, odnosno pokušaj utjecanja na odluke nagovaranjem ili prikrivenim pritiskom. Može se odnositi i na javne aktivnosti (kao što su demonstracije) ili javne poslovne aktivnosti raznih institucija (nevladinih organizacija, konzultantskih subjekata, raznih udruženja).

U užem smislu, lobiranje se može odrediti kao aktivnost kojom se pokušava uvjeriti nekoga u vladajućoj strukturi, obično izabrana člana vlade, kako bi podržao zakone ili pravila koja daju nekoj zajednici, organizaciji ili industriji određenu prednost pred ostalima.

Vijeće Europe pod pojmom lobiranje podrazumijeva koordinirani napor kako bi se ostvario utjecaj na formulacije politika i proces odlučivanja s ciljem dobivanja određenog rezultata od vlade, vlasti ili izabranih predstavnika.

Vrlo slično je definiranje lobiranja i u dobrovoljnom Registru lobista Europske komisije i Parlamenta koji određujućim smatra djelovanje na institucije EU s ciljem utjecanja na proces donošenja odluka.

Nadalje, sukladno američkom zakonu Lobbying Disclosure Act iz 1995. godine, lobist je onaj koji u ime neke treće strane želi utjecati na strukture vlasti, u ovom slučaju članove Senata i Kongresa.

U izvješću OECD-a iz 2012. godine ističe se kako nema konsenzusa oko sadržaja i opsega pojma i naglašava kako je upravo prepoznavanje kompleksnosti koncepta lobiranja bitan element za rasprave o pravilima i regulaciji struke.

Slijedom navedenog, može se zaključiti kako su elementi koji bitno određuju lobističku praksu:

• predstavljanje partikularnih interesa,
• komunikacija s nositeljima javnih funkcija i
• pokušaji utjecanja na formiranje javnih politika.

Lobiranje je uvijek djelovanje s raznolikim partikularnim interesima kojemu je cilj utjecati na odluke na političkoj razini.

Utjecaj se može ostvariti:

• direktnom komunikacijom s državnim dužnosnicima, odnosno službenicima (eng. direct lobbying),
• indirektnom komunikacijom usmjerenom prema široj javnosti koja treba potaknuti javnost na poduzimanje akcije utjecanja na formiranje javnih politika (eng. grassroots lobbying).