Zašto građani šute? Kada nepovjerenje postane najveći saveznik korupcije

Korupcija opstaje zbog onih koji je čine. Ali često traje zbog onih koji više ne vjeruju da se išta može promijeniti.

Korupcija se najčešće promatra kroz rad institucija, politike i pravosuđa. Raspravlja se o zakonima, istragama, sudskim postupcima i odgovornosti. No borba protiv korupcije nije samo pitanje propisa i institucija. Ona uvelike ovisi o povjerenju građana da nepravilnosti vrijedi prijaviti i da sustav može učinkovito reagirati. Upravo zato jedno pitanje zaslužuje više pozornosti:

Zašto građani šute?

Ne zato što ne primjećuju nepravilnosti. Ne zato što ih se korupcija ne tiče. Nego zato što sve češće vjeruju da njihova prijava, njihov glas ili upozorenje neće promijeniti ništa. Upravo tada korupcija dobiva svog najjačeg saveznika. Ne u zakonima. Ne u procedurama. Nego u nepovjerenju.

Kada ljudi prestanu vjerovati sustavu

Povjerenje u institucije ne nestaje preko noći. Gradi se godinama, ali se jednako tako može postupno i izgubiti. Građani prate afere koje traju godinama. Gledaju kako se postupci odgađaju, kako slučajevi zastarijevaju i kako odgovornost često ostaje nejasna ili potpuno izostane. S vremenom se počinje stvarati osjećaj da pravila postoje, ali ne vrijede jednako za sve. U takvom okruženju ljudi sve rjeđe postavljaju pitanje kako prijaviti nepravilnost.

Počinju se pitati:

Ima li to uopće smisla?

U tom trenutku problem više nije samo korupcija. Problem postaje gubitak povjerenja.

Šutnja nije uvijek ravnodušnost

Često se kaže da građani šute jer ih nije briga. Stvarnost je mnogo složenija. Ljudi šute iz različitih razloga. Netko strahuje za radno mjesto. Netko ne želi biti proglašen “problematičnim”. Netko ne vjeruje da će institucije reagirati. A netko je već jednom pokušao i zaključio da se nije dogodilo ništa. Zbog toga šutnja ne znači nužno odobravanje.

Ponekad znači razočaranje.

Ponekad umor.

A ponekad osjećaj da je sustav toliko velik i zatvoren da ga pojedinac ne može promijeniti.

Strah nije uvijek otvorena prijetnja

Kada govorimo o prijavljivanju nepravilnosti, često zamišljamo dramatične situacije. U stvarnosti je strah najčešće mnogo tiši. Strah od izolacije. Strah od posljedica na radnom mjestu. Strah da će prijava ostati bez odgovora. Ili, još gore, da će posljedice snositi upravo osoba koja je nepravilnost prijavila. Zato je zaštita prijavitelja nepravilnosti važna. Ali jednako je važno stvoriti uvjerenje da prijava ima smisla. Jer ni najbolji zakoni neće ostvariti puni učinak ako građani ne vjeruju da će se dosljedno provoditi.

Korupcija jača kada ljudi odustanu

Korupcija ne raste samo zbog novca ili političkog utjecaja. Raste i onda kada društvo prihvati da je “to jednostavno tako”. Kada nepravilnosti postanu očekivane. Kada se pogodovanje počne smatrati normalnim. Kada ljudi prestanu vjerovati da postoji drugačiji način. To je možda i najopasniji oblik korupcije. Ne zato što je najveći. Nego zato što postaje nevidljiv. Jer ono što društvo prihvati kao normalno s vremenom prestaje doživljavati kao problem.

Borba protiv korupcije nije posao samo institucija

Institucije imaju ključnu odgovornost. One istražuju, procesuiraju i štite javni interes. No nijedan sustav ne može biti uspješan ako građani izgube vjeru da njihov glas ima težinu. Borba protiv korupcije nije samo pitanje zakona. To je pitanje povjerenja. Pitanje kulture odgovornosti. Pitanje spremnosti društva da nepravilnosti ne prihaća kao nešto neizbježno. Transparentnost nije važna samo radi nadzora nad javnim novcem. Važna je zato što građanima pokazuje da sustav ima što pokazati. Odgovornost nije važna samo zbog kažnjavanja. Važna je zato što vraća povjerenje da pravila vrijede jednako za sve.

Na kraju: šutnja nije rješenje

Ne može se očekivati da će građani prijavljivati nepravilnosti ako vjeruju da ih nitko neće čuti. Ne može se očekivati povjerenje ako sustav ne pokazuje rezultate.I ne može se očekivati aktivno društvo ako iskustvo govori da se ništa ne mijenja.

Zato pravo pitanje nije samo zašto ljudi šute.

Pravo pitanje glasi:

Što institucije mogu učiniti da građani ponovno povjeruju kako njihov glas može napraviti razliku?

Jer problem nije samo u tome što ljudi vide korupciju.

Problem nastaje kada izgube povjerenje da prijavljivanje nepravilnosti može dovesti do promjene.

Jačanje transparentnosti, odgovornosti i povjerenja u institucije zato nije važno samo za učinkovitiju borbu protiv korupcije, nego i za stvaranje društva u kojem građani vjeruju da njihov glas ima vrijednost.

Povezano: Kako prijaviti sumnju na korupciju • Zaštita prijavitelja nepravilnosti • Indeks percepcije korupcije (CPI)