Svi ‘zvi\u017eda\u010di’ u roku od godine dana napuštaju radno mjesto narušenog zdravlja, reduciranih primanja, uništene karijere.<\/p>\n
Whistleblowerse ili ‘zvi\u017eda\u010de’ u velikim kompanijama moglo bi se usporediti s kanarincima u rudnicima. Te pti\u010dice slu\u017eile su rudarima da u oknima na vrijeme, kad kanarinac ugine, primjete da se skupljaju otrovni plinovi. Zahvaljuju\u0107i tome, kompanija bi stigla isprazniti okna i riješiti problem. Na sli\u010dan na\u010din ‘zvi\u017eda\u010di’ u ranoj fazi otkrivaju probleme u kompaniji, na organizacijskoj razini ili u me\u0111uljudskim odnosima, i to bi trebalo svaku tvrtku ili dr\u017eavnu organizaciju koja dr\u017ei do sebe natjerati da ispravi problem. Na\u017ealost, tipi\u010dna reakcija menad\u017ementa vrlo je pou\u010dna: oni na istup nekog ‘zvi\u017eda\u010da’ ne reagiraju afirmativno, ne misle da bi najbolje bilo riješiti problem prije nego što do\u017eive katastrofu, ve\u0107 po\u010dnu vrije\u0111ati, napadati i omalova\u017eavati ‘zvi\u017eda\u010da’ koji im u ulozi rudarskog kanarinca šalje upozorenja.<\/p>\n
U otrovanim rudnicima svi gledaju kanarinca, a u problemati\u010dnim tvrtkama trebalo bi gledati ljude koji napadaju i vrije\u0111aju ‘zvi\u017eda\u010de’. Jer upravo su oni izvor svih zala. Po njihovoj reakciji, po šikaniranju ljudi koji se usude ukazati na probleme u radnoj sredini, po njihovu maltretiranju i pretvaranju u najve\u0107e \u017ertve, mo\u017ee se zaklju\u010diti odakle vjetar puše i imaju li optu\u017ebe ‘zvi\u017eda\u010da’ ikakvog temelja. To je pravilo gotovo u svakom poznatom slu\u010daju ‘whistleblowersa’ u svijetu, pa i u Hrvatskoj: Ankica Lepej i Vesna Balenovi\u0107 dobile su otkaze i završile na sudu, policajac koji je zaustavio Milana Bandi\u0107a u prometnom prekršaju dobio je otkaz i tek tri godine kasnije vra\u0107en na radno mjesto. Ve\u0107ina ‘zvi\u017eda\u010da’ nakon svojih iskustava ka\u017ee da ne bi to ponovili. Njihovo zdravlje ozbiljno je narušeno. Naj\u010deš\u0107e pate od poreme\u0107aja spavanja, tjeskobe, napada panike, depresije, osje\u0107aja krivnje i bezvrijednosti. Mu\u010de ih \u017eelu\u010dani problemi, gubitak kose, škripanje zubima, no\u0107ne more, kroni\u010dni umor, razdra\u017eljivost, stres i manjak samopouzdanja. Svi redom uzimaju lijekove. Razlozi za takvo stanje sasvim su razumljivi, uzevši u obzir ono što prolaze od trenutka kad odlu\u010de razotkriti nepravilnosti u svojoj tvrtki ili dr\u017eavnoj slu\u017ebi. <\/p>\n
Njihov polo\u017eaj na radnom mjestu preko no\u0107i se pogoršava, tvrtka se odri\u010de njihovih usluga, izolira ih i prebacuje na manje va\u017ene poslove, tjera ih da daju otkaz ili im ukida radno mjesto. Daju im se najte\u017ei i nemogu\u0107i zadaci ili im se pak ne daje nikakav posao. Izlo\u017eeni su uvredama, tjera ih se da posje\u0107uju psihijatre, prijeti im se diciplinskim mjerama i konstantno ih se kritizira, ka\u017enjava, izla\u017ee unutarnjim provjerama i revizijama. Dobivaju \u010dak i prijetnje smr\u0107u. I sve to rezultira njihovim odlaskom s radnog mjesta zbog lošeg zdravlja izazvanog konstantnom viktimizacijom. Jasno, zbog svega toga što im se doga\u0111a, trpe i velike financijske gubitke. <\/strong><\/p>\n Neka istra\u017eivanja fenomena ‘whistleblowersa’ otkrila su zanimljive podatke. Premda bi se na prvi pogled moglo zaklju\u010diti da se na istup protiv tvrtke odlu\u010duju vje\u010diti nezadovoljnici, osobe koje nisu zadovoljne statusom, pla\u0107om, napredovanjem ili se jednostavno ne osje\u0107aju dobro me\u0111u kolegama, istina je druga\u010dija. Velika ve\u0107ina ‘zvi\u017eda\u010da’ dolazi iz redova takozvanih “konformista”. To su ljudi koji ne dovode autoritete u pitanje, podr\u017eavaju sustav i vjeruju u njega. Oni su najmanje skloni izazivati neke probleme, ali toliko su šokirani onime što primjete na svom radnom mjestu da jednostavno nemaju drugog izbora, nego iza\u0107i s time u javnost.<\/p>\n