Veliki antikorupcijski procesi samo su predstava za Bruxelles- Slobodna dalmacija
27.08.2016.
Nepravomoćnom oslobađajućom presudom za glavne osumnjičenike u aferi "Spice" pala je još jedna "greda" u velebnoj antikorupcijskoj konstrukciji države, podignuta još 2007. godine, hapšenjem vrha Hrvatskog fonda za privatizaciju.
Famozna "kava za 50 tisuća eura" koja se, prema riječima tadašnjega glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića, plaćala osumnjičenicima iz HFP-a, bila je uvod u afere "Kamioni", "Hypo", "Bojenje tunela", "Bankomat", sve istrage protiv bivšeg premijera Ive Sanadera i spomenuti "Spice".
Gotovo deset godina kasnije u prilici smo konstatirati da se velika većina najvažnijih optužnica u antikorupcijskom pohodu države srušila na sudu ili su vraćene na doradu. Malo tko je od krupnih riba što su se posljednjih godina našle u "vrši" USKOK-a, DORH-a i policije završio iza rešetaka, i malo što je od štete koja se, prema optužnicama, kretala između milijardu i milijardu i pol kuna, naplaćeno.
Malo tko je nakon svega nesklon pristati uz zaključak predsjednice antikorupcijske udruge Transparency International Hrvatska Davorke Budimir da je cijeli antikorupcijski pohod države bio, prije svega, sračunat na ispunjavanje uvjeta za ulazak u Europsku uniju.
– Sad se vidi da Bruxellesu nije bilo dovoljno što smo donijeli antikorupcijske zakone i osnovali institucije poput USKOK-a, nego je trebalo i na djelu pokazati ozbiljnost države kandidatkinje. To je i učinjeno kroz velike istrage i sudske postupke, čija je dosadašnja praksa, na žalost, poslala nekoliko vrlo zabrinjavajućih poruka – ističe Davorka Budimir, stavljajući na prvo mjesto loših signala koje šalju dosadašnje presude u velikim antikorupcijskim postupcima dugotrajnost istraga i suđenja.
S protokom vremena, dodaje, više su na dobitku osumnjičenici, koji se uglavnom brane sa slobode, pa javnost nema dojam da su suočeni sa snažnim kaznenim progonom kakav se protiv njih pokrenuo i najavljivao.
– Zatvorske kazne koje se u spomenutim postupcima i dosude nerazmjerne su materijalnoj šteti koja je nastala za državni proračun, javna ili privatna poduzeća. Stječe se dojam da se isplati počiniti kazneno djelo, odležati godinu, dvije, a zatim uživati u nezakonito stečenim blagodatima.
Konačno, ako nema nadoknade štete, odnosno oduzimanja nezakonito stečenih kapitala, ni osuđujuća presuda nema onaj pravi učinak koji se očekivao – zaključuje naša sugovornica.
Kada se krenulo u optuživanje čelnika Vlade, ministara, direktora državnih fondova i poduzeća, dotad uglednih menadžera i ostale "sitnije boranije", sudovi su iznenađujuće pristajali na prijedloge Državnog odvjetništva da se osumnjičenicima dodijeli, odnosno produlji, višemjesečni istražni pritvor. Neki su, kao osumjičenici u aferama HFP-a, u istražnom pritvoru proveli i po 18 mjeseci. To je trebalo posvjedočiti da "država misli ozbiljno".
