Neovisnost i nepristranost sudske vlasti

Neovisnost pravosuđa predstavlja jedno od temeljnih demokratskih načela proizašlog iz šireg zahtjeva za vladavinom prava. Načelo je usmjereno prema zaštiti nositelja pravosudnih dužnosti, a ujedno je neizostavan uvjet zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda pojedinaca u postupcima pred sudovima. Kao aspekte neovisnosti pravosuđa potrebno je naglasiti sljedeće: države su dužne zajamčiti neovisnost pravosuđa u ustavima, a institucije su ju dužne poštovati; pravosuđe mora u predmetima u kojima odlučuje pristupati nepristrano te ono ima nadležnost samo u stvarima sudbene naravi i onim u kojima odlučuje o svojoj nadležnosti; nisu dopuštena neprimjerena i prikrivena miješanja u sudbeni postupak ili sudske odluke; svatko ima pravo da mu sudi redovni sud ili tribunali uz poštovanje zakonom predviđenog postupka; sudstvo mora osigurati pošteno provođenje postupka; države moraju osigurati sredstva pravosuđu za pravilno obavljanje dužnosti; suci imaju sva ljudska prava i temeljne slobode koje moraju koristiti na prikladan način; suci mogu osnivati udruge sudaca i ostale organizacije za zaštitu interesa.

Ustavno načelo neovisnosti sudbene vlasti označava nezavisnost sudaca u suđenju, ali nezavisnost nije apsolutna već je ograničena sudačkom vezanošću za Ustav i zakone.

Nadalje, prema Kodeksu sudačke etike, „nepristranost“ bi označavala obavljanje sudačke dužnosti „bez predrasuda ili naklonosti u odnosu na rasu, boju kože, vjeru, nacionalnu pripadnost, životnu dob, bračni status, spolnu orijentaciju, socijalni i imovinski položaj, političku opredijeljenost i svaku drugu različitost“ te dužnost suca na suzdržavanje od izjavljivanja ili komentiranja u postupku koje bi moglo narušiti pravičnost suđenja ili stvoriti dojam pristranosti. „Za nepristranost suda konstitutivna je odsutnost nelegitimne sklonosti (ili nenaklonosti) suda jednoj od stranaka pri donošenju meritorne odluke.“ Prema tome, sudac mora svoju odluku temeljiti samo na onome što je prezentirano na glavnoj raspravi. Nepristranost se, kao što je navedeno, odnosi i na politička i moralna shvaćanja suda, prema kojima sudac može imati političke sklonosti i filozofska shvaćanja kao i svaki drugi građanin, no ona ni na koji način ne smiju bitno utjecati na odluku o pravima i slobodama osobe kojoj se sudi.

Percepcija građana Hrvatske o pravosuđu

Od svih građana Europske unije, građani najmlađe članice Hrvatske, imaju najlošije mišljenje o neovisnosti svog pravosuđa. To je pokazalo istraživanje Eurobarometra, koje provjerava raspoloženje javnosti u ime Europske komisije i drugih institucija EU.

Kao glavni razlog za lošu percepciju pravosuđa u Hrvatskoj, anketirani su na prvo mjesto stavili miješanje ili pritisak vlade ili političara (68 %), na drugom mjestu je pritisak iz ekonomskih ili drugih interesa (63%), a na trećem je da status i pozicija sudaca ne jamče dovoljno njihovu neovisnost (50%).

Hrvatska je također na zadnjem mjestu i kada je riječ o percepciji neovisnosti sudova i sudaca među tvrtkama.

Jedan od vodećih problema hrvatskog sudstva jest upravo duljina trajanja sudskog postupka koji uvelike doprinosi nepovjerenju građana u sudstvo.

Kada je riječ o procijenjenom vremenu potrebnom za rješavanje predmeta u građanskim i trgovačkim, upravnim i drugim sporovima, u Hrvatskoj je 2019. trebalo 130 dana, 2018. godine 102 dana, 2017. godine 114, 2012. godine 133.

Izvor: https://hrcak.srce.hr/241267