EU fondovi u Hrvatskoj: razvojna prilika ili nova zona korupcije?

Milijarde iz EU fondova: koliko je sustav u Hrvatskoj spreman spriječiti korupciju?

Manipulacije natječajima, napuhani projekti i zloupotreba sredstava nisu samo administrativni problem.
Oni potkopavaju povjerenje građana u institucije i u način na koji se upravlja javnim novcem.

Europski fondovi trebali bi biti jedna od najvećih razvojnih prilika za Hrvatsku. Namijenjeni su modernizaciji infrastrukture, razvoju gospodarstva, jačanju lokalnih zajednica i podizanju kvalitete života građana.

U teoriji, riječ je o sredstvima koja bi trebala ubrzati razvoj zemlje.

U praksi, međutim, svaka velika količina javnog novca nosi i rizik – rizik zloupotrebe.

Zato pitanje nije samo koliko novca Hrvatska može povući iz europskih fondova.

Pitanje je i koliko je sustav spreman zaštititi ta sredstva od korupcije.

Velik novac uvijek privlači veliki interes

Hrvatskoj su kroz europske fondove dostupne milijarde eura. Taj novac financira projekte u gotovo svim sektorima – od infrastrukture i energetike do digitalizacije, poljoprivrede i poduzetništva.

No što je iznos veći, to je veća i odgovornost.

Upravo zato Europska unija posljednjih godina sve snažnije upozorava na potrebu transparentnosti i učinkovitog nadzora nad korištenjem europskih sredstava.

Zlouporabe EU fondova nisu samo administrativni problem. One potkopavaju povjerenje građana u institucije i u samu ideju zajedničkih europskih politika.

Kada razvojni novac postane prilika za manipulaciju

Zlouporabe europskih fondova mogu se pojaviti u različitim fazama projekata.

Ponekad se manipulira uvjetima natječaja kako bi se pogodovalo unaprijed odabranim tvrtkama.

Ponekad se projekti umjetno napuhuju kako bi se povećali troškovi.

U nekim slučajevima sredstva završavaju u projektima koji nikada nisu imali stvarnu razvojnu vrijednost.

Takvi obrasci nisu specifični samo za Hrvatsku. No u zemljama gdje institucije sporije reagiraju ili su slabije kapacitirane, rizik zloupotreba postaje veći.

Zato borba protiv korupcije u kontekstu EU fondova nije samo pitanje kaznenog progona. Ona je pitanje izgradnje sustava koji nepravilnosti prepoznaje i zaustavlja na vrijeme.

Uloga europskih institucija

U posljednjih nekoliko godina sve veću ulogu u otkrivanju zloupotreba ima European Public Prosecutor’s Office (EPPO) – europsko javno tužiteljstvo zaduženo za istraživanje kaznenih djela povezanih s proračunom Europske unije.

EPPO istražuje slučajeve subvencijskih prijevara, manipulacija dokumentacijom i drugih oblika zloupotrebe europskog novca.

Njegov rad pokazuje da nadzor nad europskim sredstvima više nije samo nacionalno pitanje, nego zajednička europska odgovornost.

Istodobno, postavlja se i važno pitanje: koliko su nacionalne institucije spremne same prepoznati i spriječiti takve nepravilnosti?

Transparentnost kao najbolja zaštita

Najbolji način sprječavanja zloupotrebe europskih fondova nije naknadno otkrivanje skandala. To je sustav koji od početka osigurava transparentnost.

To znači:

• jasne i javno dostupne informacije o projektima
• transparentne natječaje
• učinkovite mehanizme kontrole
• zaštitu onih koji prijavljuju nepravilnosti

Bez toga razvojna sredstva lako mogu postati prostor u kojem se javni interes gubi između administracije, političkog utjecaja i nedostatka odgovornosti.

Ključno pitanje nije novac – nego povjerenje

Europski fondovi mogu biti snažan pokretač razvoja. Ali samo ako građani vjeruju da se novac koristi pošteno i u javnom interesu.

Ako taj osjećaj nestane, gubi se mnogo više od samih sredstava. Gubi se povjerenje u institucije i u sposobnost države da uprlja javnim novcem odgovorno.

A bez povjerenja, ni najveći fondovi ne mogu donijeti stvarni razvoj.

Razvoj ili zona rizika?

Europski fondovi sami po sebi nisu problem. Oni su prilika.

Ali ta prilika može postati zona rizika ako sustav nadzora nije dovoljno snažan, ako transparentnost nije pravilo i ako se nepravilnosti toleriraju.

Borba protiv korupcije zato nije prepreka razvoju.

Ona je njegov preduvjet.

Jer javni novac – bilo nacionalni ili europski – mora služiti javnom interesu. U suprotnom, razvoj ostaje samo na papiru.