Bruno Rukavina - Hrvatski su građani platili moj studij, a netko će drugi ubirati plodove

Ako ne nađem posao kao politolog u Hrvatskoj, meni nije problem otići u inozemstvo. Ako ništa od ovoga ne uspijem, onda ću biti prisiljen otići u politiku i učlaniti se u jednu od stranaka.

Bruno Rukavina, student Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, s kolegom Florijanom Bašićem i pod mentorstvom doc. dr. sc. Đane Luša ove je godine osvojio Rektorovu nagradu. S Brunom smo razgovarali o važnim i vrućim temama: o politici (naravno), o studiju i studiranju, mladima u Hrvatskoj, studenticama na politologiji te o glazbi kao inspiraciji.

Koja je bila tema vašeg istraživanja?

Istraživao sam diskurzivni konstruktivizam migrantske krize u Hrvatskoj, odnosno kako su izjave Vlade i oporbe utjecale na stvaranje stereotipa prema migrantima među studentima Sveučilišta u Zagrebu. Metodološki gledano, radili smo analizu najčitanijih novina (to su po anketi među studentima bili Jutarnji i Večernji list), a potom i anketirali 1067 studenata s gotovo svih fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Konstruktivizam je pristup u međunarodnim političkim odnosima koji smatra da je cijeli svijet društvena konstrukcija. Nema stvarnosti doli one koju si čovjek sam stvori. Temelji se na identitetima, pričama i naracijama koje političari stvaraju. Bitno je vidjeti što nam to političke elite govore i kakav je odnos njihovih izjava sa stvarnom situacijom na terenu.

Što je bilo najteže dok si pisao rad?

Posao oko rada sam podijelio s kolegom Florijanom Bašićem, tako da je svatko dobio određeni dio zadatka. Ne mogu govoriti za njega, ali meni je najteži dio bio diskurzivna analiza, kad smo iščitavali 160-ak članaka i tražili riječi i izjave koje su se političari koristili u migrantskoj krizi. Druga najteža stvar mi je bila traženje i proučavanje literature za teorijski dio rada. Ova nagrada mi je poticaj za daljnja istraživanja, kao i napredak u akademskim krugovima, jer kao što je rekao rektor Boras na dodjeli nagrade: Većina današnjih dekana i rektora dobila je rektorovu nagradu i to je odličan temelj za daljnja napredovanja u akademskoj zajednici. Iako mi je ovo veliki poticaj za daljnja istraživanja, ne vjerujem da ću u skoro vrijeme imati mogućnost raditi na fakultetu, niti napredovati u akademskim krugovima.

"Dok drugi čitaju o sportu, ja čitam o politološkim temama"

Osim što imaš Rektorovu nagradu, kakav si inače student?

Imam odličan uspjeh na fakultetu. Tri puta sam proglašavam studentom generacije, a po svemu sudeći, i ove godine ću isto biti proglašen. Tako da sam završio preddiplomski studij politologije s najboljim ukupnim uspjehom – akademska razina: summa cum laude – s najvećom čašću. Nastojim se baviti različitim aktivnostima, ali ovdje u Zagrebu imam mnogo više mogućnosti nego u svom rodnom Senju. Tako volontiram u Transperency International Hrvatska, od nedavno sam postao član novog Centra za empirijska istraživanja na fakultetu, ali također sudjelujem u različitim projektima i radionicama  van fakulteta. Pri tom je važno imati socijalni kapital uz koji ćeš dobivati različite informacije o projektima u koje se mogu uključivati.

Koji ti je bio najteži ispit na fakultetu?

Najteži ispiti su mi bili oni koji su vezani za ekonomiju. Iako su vrlo zanimljivi, moje znanje o ekonomiji je na početku studija bilo vrlo siromašno. Ekonomija mi nije jača strana i nevoljko dajem ekonomske prognoze, za razliku od onih političkih, svakome treba biti jasno da se ekonomija mora proučavati uz politiku jer sfera interesa i moći leži u ekonomiji isto kao i u politici, samo su mehanizmi nešto drugačiji. Politika i ekonomija su sestre isto poput politike i prava, iako je politika najstarija sestra, ovisi o dvije mlađe. Ostali ispiti su mi bili nešto lakši, jer sam se pri upisu na fakultet dvoumio između povijesti i prava, pa sam tako odabrao politologiju gdje se proučava i pravo i povijest, kao i sve ostale društvene discipline.

Kako učiš?

Stvar je vrlo jednostavna. Upisao sam ono što me zanima. Možda me ispočetka nije zanimalo, ali imao sam izbor: ili ću zavoljeti ovo što radim i uspjeti ili ću zamrziti i propasti. Kad čitam neke analitičke članke o nekoj politološkoj temi, to je isto kao da netko koga zanima nogomet čita članak o utakmici. Osim toga, učim redovito. Nisam kampanjac, pa da sve ostavim u zadnji čas. Također, ja vrlo malo spavam, jer jednostavno ne mogu spavati, pa tako se svako jutro dižem oko 6 sati i uvijek malo ponovim prije faksa. Kad su ispiti, uvijek volim ponoviti s kolegama neko gradivo tako što se međusobno ispitujemo. Za vrijeme ispita učim nešto više, nego inače, ali trud se isplati.

Zašto si odabrao baš politologiju? Kakve su mogućnosti za politologe u Hrvatskoj?

Problem s politologijom u Hrvatskoj je taj što nitko ne zna što politolog uistinu radi. Nažalost, Hrvatska još uvijek pripada staroj kontinentalnoj tradiciji u čijoj je srži pravo, a potom ekonomija. U anglosaksonskoj tradiciji (SAD, Kanada i Velika Britanija), pravnici i politolozi dijele prvo mjesto, a potom dolaze ekonomisti. Politologija daje širinu i dubinu u razumijevanju političkih situacija. To se najbolje vidjelo nakon izbora u studenome prošle godine. Kako nije bilo čistog pobjednika, nego su počeli pregovori između MOST-a, HDZ-a i SDP-a, glavni analitičari bili su politolozi, jer je to područje moći i politike, a ne prava, jer nema pravnog obrasca s kojim će se sastaviti većina u parlamentu.

izvor:studentski.hr