Don Markušić - Intervju s povodom

Rođen sam u Zagrebu, kao i moji roditelji, čak u istoj bolnici, u Petrovoj. Imao sam 15 mjeseci kada smo emigrirali u Australiju. Morali su me nositi izvan Hrvatske, ali sam se dobrovoljno vratio u Zagreb nakon 30 godina.

Naravno, nisam imao nikakvih sjećanja o mojem rodnom Zagrebu, ali sam odrastao s osjećajem da sam drukčiji od ostale djece u široj obitelji (sestra, brat, bratić i sestrične), koji su svi rođeni u Australiji. Bio sam jedini purger među djecom pa sam uvijek na feštama bio pozvan da budem na zajedničkim slikama sa starim purgerima.

Kako je bilo živjeti i odrastati, školovati se i završiti fakultet u toj dalekoj zemlji?

- Jako sam zahvalan za sve što mi je Australija pružila i za sve što sam mogao tamo postići, a što mi danas jako dobro služi u mojem poslu u Hrvatskoj. No, nije bilo lako tada odrastati u Australiji kao imigrant, bilo kao Grk ili Talijan, ali posebice kao Hrvat. Susretao sam se s raznim društvenim i kulturološkim preprekama i predrasudama. Kroz osnovnu i srednju školu drugi su mi se imigranti rugali zato što sam govorio da sam Hrvat, a ne Jugoslaven, kao neka druga djeca za koje moja zemlja nije postojala. Ali, ja sam inzistirao jer mi je otac rekao da sam Hrvat i toga sam se držao. Uglavnom, kao imigranti bili smo građani drugog reda i morao sam se puno više truditi i boriti nego ostali da postignem uspjeh. Nije samo rasizam bio u pitanju, nego i klasizam. Na pravni se fakultet bilo gotovo nemoguće upisati ako si išao u državnu, a ne privatnu, srednju školu, posebice iz mojeg kvarta, koji je bio kvart radničke klase.

Odmalena su me roditelji tražili da im prevodim službena pisma i da im na engleskom pišem pisma, a kada sam vidio da ih je njihov australski odvjetnik prevario jer nisu dobro znali engleski, odlučio sam postati odvjetnik tako da se to nikada više ne dogodi ni nama ni ljudima kojima bih ja pomogao. Moji roditelji nisu znali dobro engleski jer smo doma govorili samo hrvatski, kako bi mi, djeca, naučili govoriti hrvatski jezik. Za nas, djecu imigranata, bilo je to teško jer nam je engleski postao materinji jezik kroz školu, prijatelje i televiziju. Nije bilo ni lako jer su bile ozbiljne kazne kada bi se doma progovorilo bilo što na engleskom! Ali, zato sam danas jako zahvalan i ne ljutim se više zbog kazni koje sam dobivao jer se ne bih mogao vratiti u Hrvatsku i raditi kao odvjetnik da nisam u Australiji naučio hrvatski. Iako sam ponosan na moj hrvatski, vidio sam razliku kada sam stigao u Zagreb i održao predavanje za studente Ekonomskog fakulteta. Tadašnji zamjenik dekana, prof. Goroslav Keller, predstavljajući me svojim studentima, rekao je: “Slušajte pažljivo ovog čovjeka, ovako se govorilo u Zagrebu prije 40 godina!”.

Inače, u osnovnoj školi koju sam pohađao prvi sam uveo nogomet kao sport. Najjači su sportovi u Australiji australski nogomet, sličan rugbyju, i kriket, no ja sam prema školi pokrenuo peticiju zajedno s Grcima, Talijanima i drugim Europljanima, kako bi uveli nogomet kao ravnopravni sport. I na kraju smo uspjeli. Evo, danas čak i Australci gledaju nogomet kada je Australija na Svjetskom prvenstvu, zahvaljujući najviše našim igračima hrvatskog podrijetla.

Iako je danas puno bolje u Australiji za drugu i treću generaciju Hrvata, upozorio bih naše mlade ljude koji se iseljavaju da, iako i je možda trava zelenija negdje drugdje, ipak neće tamo pripadati kao što pripadaju svojoj Domovini. Isto tako, žao mi je i bolno što sam u svojoj Domovini optužen da sam nacionalist zato što stalno imam hrvatsku zastavu na svojoj kući, kao i da sam ekstremist zato što prakticiram katoličku vjeru.

Kada ste se i zašto vratili u Hrvatsku?

- I’m on a mission from God! Volim citirati poznatu rečenicu iz filma Blues Brothers da sam u Božjoj misiji da pridonosim razvitku Hrvatske nakon što su ju branitelji stvorili. Dugo vremena pripremao sam se za povratak u Hrvatsku 1996. godine. Dok sam radio kao odvjetnik u Australiji, upisao sam magisterij iz međunarodnog prava u vezi s priznavanjem Hrvatske prije nego što je bila priznata. Australski anglosaksonski profesori imali su stav da je Domovinski rat bio građanski rat, stoga sam im dokazao da nisu u pravu. Uz međunarodno pravo magistrirao sam i strano ulaganje jer mi je cilj bio da u Hrvatskoj koristim svoje znanje i izvorni engleski s australskim naglaskom, tako da privučem i stručno pomognem strane investicije, što je trebalo Hrvatskoj kako bi se izgradila nakon rata, ali i dandanas kako bi se razvilo gospodarstvo. Tako da, kao jedini hrvatski odvjetnik s područja anglosaksonskog prava pomažem i našoj dijaspori kada ima pravne probleme ili kada bi htjela ulagati u Hrvatskoj.

KUĆA, GRB I ZASTAVA

Koje su vaše glavne aktivnosti danas u Hrvatskoj?

- Predajem na Diplomatskoj akademiji pri Ministarstvu vanjskih i europskih poslova i čast mi je pridonositi u pripremi budućih hrvatskih diplomata, a budući da sam neovisan o politici, njima mogu reći stvari koje moraju čuti i znati, a što bi im se drugi možda bojali reći, npr. kako stvari nisu tako sjajne u takozvanim uređenim i demokratskim zemljama ili kako su neke nevladine udruge u službi stranih interesa, a ne Hrvatske.

Velika mi je čast što sam počasni član Udruge hrvatskih branitelja liječenih od PTSP-a iz Gline, čiji predsjednik Ivica Knežević neumorno radi da poboljša život našim braniteljima. Trudim se pokazati kako se u Australiji cijene ratni veterani, što bi se trebalo bolje primijeniti u Hrvatskoj, jer su hrvatski branitelji temelj države. Australska ambasada čak u Zagrebu odaje čast svojim ratnim veteranima misom u Zagrebačkoj katedrali, svake godine na njihov dan (ANZAC Day).

Potpredsjednik sam Transparency International Hrvatska. Bio sam i vanjski član Saborskog odbora za zakonodavstvo kada je Hrvatska ulazila u EU i morala uskladiti stotine zakona s europskim zakonodavstvom ili Acquis Communautaire. Pišem i hrvatske zakone, npr. Zakon o faktoringu, a trenutačno savjetujem i pišem zakone za Makedoniju i Kosovo.

Presretan sam što sam imao mogućnost kupiti kuću na samom uglu Markova trga i Mletačke ulice, koja je starija od Australije jer je iz 1744. godine. Svaki dan ponosno gledam Markovu crkvu s hrvatskim grbom na krovu. Moja je kuća bila središte događaja oko srpanjske žrtve 1845., koja je bila prekretnica u hrvatskom političkom životu i poticaj bujanju hrvatskog narodnog preporoda u težnji osamostaljenja Hrvatske. Kuća je bila ruglo kada sam ju kupio i neki su mi se smijali, ali kada sam krenuo renovirati nisam ni znao da će radnici, skidajući staru fasadu sa zidova kuće, odjednom naići na fresku Svete obitelji. Riječ je o vrlo rijetkoj freski na kojoj su Isus, Marija i Josip, ali i Marijini roditelji Ana i Joakim (Isusovi djed i baka) te Bog, Duh sveti i anđeli, a koja je bila zazidana između dva prozora kuće. Dugo sam tražio nekoga tko bi mi mogao nešto reći o mojoj freski, kada mi je prije godinu dana pozvonila na vrata Rafaela Tassotti, koja je rekla da istražuje fresku i piše rad za rektorovu nagradu sa svojom profesoricom Cvetnić.

KORAK NAPRIJED

Koja je tema vašeg predavanja koje pripremate za Treći hrvatski iseljenički kongres u Osijeku?

- Naziv je mojeg predavanja “Hrvati u zemlji i u inozemstvu zajedno rade kako bi Hrvatsku učinili uspješnom”. Neizvjesna budućnost zbog korupcije i nepotizma, kao i zbog političara i aktivista koji neprestano ocrnjuju vlastitu državu, uglavnom su krivci za masovno iseljavanje obrazovanih Hrvata i mladih obitelji. Od Domovinskog rata nije postojao takav žar i potreba za suradnjom između Hrvata u zemlji i inozemstvu kako bi zajedno učinili Hrvatsku uspješnom i zaustavili masovno iseljavanje. Da parafraziram svjedočenje Marka Zuckerburga u američkom kongresu - nije dovoljno samo umrežavanje Hrvata u dijaspori s Hrvatima u Domovini, moramo osigurati da umrežavanje dovede do pozitivnih i konkretnih rezultata.

U izlaganju razmatrat ću fenomen novoosnovanih udruženja dijaspore u Hrvatskoj i diljem svijeta, a osobito Udruženje hrvatsko-američkih stručnjaka (Association of American-Croatian Professionals - ACAP), koje predvodi vraćanje povjerenja između dijaspore i Domovine sa svojom jedinstvenom prisutnošću u Hrvatskoj, omogućujući razmjenu informacija i zajednički rad radi izravnog ekonomskog i političkog utjecaja putem reformi zakonodavstva, razvoj sektora poput medicinskog turizma i poboljšanje investicijske klime inicijativama poput američko-hrvatskog sporazuma o dvostrukom oporezivanju.

DIJASPORA I BRANITELJI

Jesu li uopće moguća veća ulaganja iseljeništva, posebice iz Australije, u poslove u Hrvatskoj? I o čemu sve to ovisi?

- Hrvatska je dijaspora već najveći ulagač u Hrvatsku. Naravno da su moguća i veća ulaganja iseljeništva. Mogao bih sada nabrojiti faktore koje svi znamo, a koje treba popraviti da Hrvatska bude atraktivnija za ulaganje, kao što su manji porezi, efikasniji birokracija i pravosuđe itd. Ali, to svaki investitor, strani i domaći, želi. Strani investitori čak gledaju druge faktore, kao što su prisutnost međunarodne škole za svoju djecu, poput nove, moderne, američke Međunarodne škole koja se upravo gradi na Bundeku. Ponosan sam što sam mogao pridonijeti ovom važnom projektu za Zagreb i Hrvatsku. Isto tako, ima više faktora koji mogu pomoći da hrvatska dijaspora ulaže u Hrvatsku. Razmjena je informacija jako važna. Trebaju se dobri projekti i investicijske prilike prezentirati, to ne moraju biti velike investicije u hotele i sl. Imamo puno mladih s idejama s kojima pobjeđuju na svjetskim natječajima i koje treba financirati, tako da ne traže strane ulagače po svijetu. Dijaspora može biti partner s hrvatskim braniteljima (temelj naše Domovine) koji imaju projekte, tako da se može spojiti domoljublje s biznisom, koliko god neki misle da danas biznis i domoljublje ne idu zajedno kao u devedesetima. Govori se o nekom povjerenju koje se treba vratiti, a druga i treća generacija u dijaspori, članovi ACAP-a i Hrvatsko-australskih komora mladi su stručnjaci i poslovni ljudi koji imaju energije, entuzijazma, volje i novca da nešto naprave u Domovini svojih djedova i baka. (D.J.)

Intervju: Glas Slavonije 23.6.2018.

Newsletter prijava

Konferencija

Napomene

PRIJAVITE KORUPCIJU

FOTKAJTE KORUPCIJU Filtrirajte korupciju

Područje korupcije

Gospodarstvo

Politika

Javni djelatnici

Ostalo

Pravosuđe

Mjesto korupcije

Pregledajte sve
Donirajte Indeks percepcije korupcije 2015