Neovisnost pravosu\u0111a predstavlja jedno od temeljnih demokratskih na\u010dela proizašlog iz šireg zahtjeva za vladavinom prava. Na\u010delo je usmjereno prema zaštiti nositelja pravosudnih du\u017enosti, a ujedno je neizostavan uvjet zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda pojedinaca u postupcima pred sudovima. Kao aspekte neovisnosti pravosu\u0111a potrebno je naglasiti sljede\u0107e: dr\u017eave su du\u017ene zajam\u010diti neovisnost pravosu\u0111a u ustavima, a institucije su ju du\u017ene poštovati; pravosu\u0111e mora u predmetima u kojima odlu\u010duje pristupati nepristrano te ono ima nadle\u017enost samo u stvarima sudbene naravi i onim u kojima odlu\u010duje o svojoj nadle\u017enosti; nisu dopuštena neprimjerena i prikrivena miješanja u sudbeni postupak ili sudske odluke; svatko ima pravo da mu sudi redovni sud ili tribunali uz poštovanje zakonom predvi\u0111enog postupka; sudstvo mora osigurati pošteno provo\u0111enje postupka; dr\u017eave moraju osigurati sredstva pravosu\u0111u za pravilno obavljanje du\u017enosti; suci imaju sva ljudska prava i temeljne slobode koje moraju koristiti na prikladan na\u010din; suci mogu osnivati udruge sudaca i ostale organizacije za zaštitu interesa.<\/p>\n
Ustavno na\u010delo neovisnosti sudbene vlasti ozna\u010dava nezavisnost sudaca u su\u0111enju, ali nezavisnost nije apsolutna ve\u0107 je ograni\u010dena suda\u010dkom vezanoš\u0107u za Ustav i zakone.<\/p>\n
Nadalje, prema Kodeksu suda\u010dke etike, „nepristranost“ bi ozna\u010davala obavljanje suda\u010dke du\u017enosti „bez predrasuda ili naklonosti u odnosu na rasu, boju ko\u017ee, vjeru, nacionalnu pripadnost, \u017eivotnu dob, bra\u010dni status, spolnu orijentaciju, socijalni i imovinski polo\u017eaj, politi\u010dku opredijeljenost i svaku drugu razli\u010ditost“ te du\u017enost suca na suzdr\u017eavanje od izjavljivanja ili komentiranja u postupku koje bi moglo narušiti pravi\u010dnost su\u0111enja ili stvoriti dojam pristranosti. „Za nepristranost suda konstitutivna je odsutnost nelegitimne sklonosti (ili nenaklonosti) suda jednoj od stranaka pri donošenju meritorne odluke.“ Prema tome, sudac mora svoju odluku temeljiti samo na onome što je prezentirano na glavnoj raspravi. Nepristranost se, kao što je navedeno, odnosi i na politi\u010dka i moralna shva\u0107anja suda, prema kojima sudac mo\u017ee imati politi\u010dke sklonosti i filozofska shva\u0107anja kao i svaki drugi gra\u0111anin, no ona ni na koji na\u010din ne smiju bitno utjecati na odluku o pravima i slobodama osobe kojoj se sudi.<\/p>\n
<\/p>\n
Percepcija gra\u0111ana Hrvatske o pravosu\u0111u<\/strong><\/p>\n Od svih gra\u0111ana Europske unije, gra\u0111ani najmla\u0111e \u010dlanice Hrvatske, imaju najlošije mišljenje o neovisnosti svog pravosu\u0111a. To je pokazalo istra\u017eivanje Eurobarometra, koje provjerava raspolo\u017eenje javnosti u ime Europske komisije i drugih institucija EU.<\/p>\n Kao glavni razlog za lošu percepciju pravosu\u0111a u Hrvatskoj, anketirani su na prvo mjesto stavili miješanje ili pritisak vlade ili politi\u010dara (68 %), na drugom mjestu je pritisak iz ekonomskih ili drugih interesa (63%), a na tre\u0107em je da status i pozicija sudaca ne jam\u010de dovoljno njihovu neovisnost (50%).<\/p>\n Hrvatska je tako\u0111er na zadnjem mjestu i kada je rije\u010d o percepciji neovisnosti sudova i sudaca me\u0111u tvrtkama.<\/p>\n Jedan od vode\u0107ih problema hrvatskog sudstva jest upravo duljina trajanja sudskog postupka koji uvelike doprinosi nepovjerenju gra\u0111ana u sudstvo.<\/p>\n Kada je rije\u010d o procijenjenom vremenu potrebnom za rješavanje predmeta u gra\u0111anskim i trgova\u010dkim, upravnim i drugim sporovima, u Hrvatskoj je 2019. trebalo 130 dana, 2018. godine 102 dana, 2017. godine 114, 2012. godine 133.<\/p>\n <\/p>\n