Ro\u0111en sam u Zagrebu, kao i moji roditelji, \u010dak u istoj bolnici, u Petrovoj. Imao sam 15 mjeseci kada smo emigrirali u Australiju. Morali su me nositi izvan Hrvatske, ali sam se dobrovoljno vratio u Zagreb nakon 30 godina.<\/p>\n
Naravno, nisam imao nikakvih sje\u0107anja o mojem rodnom Zagrebu, ali sam odrastao s osje\u0107ajem da sam druk\u010diji od ostale djece u široj obitelji (sestra, brat, brati\u0107 i sestri\u010dne), koji su svi ro\u0111eni u Australiji. Bio sam jedini purger me\u0111u djecom pa sam uvijek na feštama bio pozvan da budem na zajedni\u010dkim slikama sa starim purgerima.<\/p>\n
Kako je bilo \u017eivjeti i odrastati, školovati se i završiti fakultet u toj dalekoj zemlji?<\/p>\n
– Jako sam zahvalan za sve što mi je Australija pru\u017eila i za sve što sam mogao tamo posti\u0107i, a što mi danas jako dobro slu\u017ei u mojem poslu u Hrvatskoj. No, nije bilo lako tada odrastati u Australiji kao imigrant, bilo kao Grk ili Talijan, ali posebice kao Hrvat. Susretao sam se s raznim društvenim i kulturološkim preprekama i predrasudama. Kroz osnovnu i srednju školu drugi su mi se imigranti rugali zato što sam govorio da sam Hrvat, a ne Jugoslaven, kao neka druga djeca za koje moja zemlja nije postojala. Ali, ja sam inzistirao jer mi je otac rekao da sam Hrvat i toga sam se dr\u017eao. Uglavnom, kao imigranti bili smo gra\u0111ani drugog reda i morao sam se puno više truditi i boriti nego ostali da postignem uspjeh. Nije samo rasizam bio u pitanju, nego i klasizam. Na pravni se fakultet bilo gotovo nemogu\u0107e upisati ako si išao u dr\u017eavnu, a ne privatnu, srednju školu, posebice iz mojeg kvarta, koji je bio kvart radni\u010dke klase.<\/p>\n
Odmalena su me roditelji tra\u017eili da im prevodim slu\u017ebena pisma i da im na engleskom pišem pisma, a kada sam vidio da ih je njihov australski odvjetnik prevario jer nisu dobro znali engleski, odlu\u010dio sam postati odvjetnik tako da se to nikada više ne dogodi ni nama ni ljudima kojima bih ja pomogao. Moji roditelji nisu znali dobro engleski jer smo doma govorili samo hrvatski, kako bi mi, djeca, nau\u010dili govoriti hrvatski jezik. Za nas, djecu imigranata, bilo je to teško jer nam je engleski postao materinji jezik kroz školu, prijatelje i televiziju. Nije bilo ni lako jer su bile ozbiljne kazne kada bi se doma progovorilo bilo što na engleskom! Ali, zato sam danas jako zahvalan i ne ljutim se više zbog kazni koje sam dobivao jer se ne bih mogao vratiti u Hrvatsku i raditi kao odvjetnik da nisam u Australiji nau\u010dio hrvatski. Iako sam ponosan na moj hrvatski, vidio sam razliku kada sam stigao u Zagreb i odr\u017eao predavanje za studente Ekonomskog fakulteta. Tadašnji zamjenik dekana, prof. Goroslav Keller, predstavljaju\u0107i me svojim studentima, rekao je: “Slušajte pa\u017eljivo ovog \u010dovjeka, ovako se govorilo u Zagrebu prije 40 godina!”.<\/p>\n
Ina\u010de, u osnovnoj školi koju sam poha\u0111ao prvi sam uveo nogomet kao sport. Najja\u010di su sportovi u Australiji australski nogomet, sli\u010dan rugbyju, i kriket, no ja sam prema školi pokrenuo peticiju zajedno s Grcima, Talijanima i drugim Europljanima, kako bi uveli nogomet kao ravnopravni sport. I na kraju smo uspjeli. Evo, danas \u010dak i Australci gledaju nogomet kada je Australija na Svjetskom prvenstvu, zahvaljuju\u0107i najviše našim igra\u010dima hrvatskog podrijetla.<\/p>\n
Iako je danas puno bolje u Australiji za drugu i tre\u0107u generaciju Hrvata, upozorio bih naše mlade ljude koji se iseljavaju da, iako i je mo\u017eda trava zelenija negdje drugdje, ipak ne\u0107e tamo pripadati kao što pripadaju svojoj Domovini. Isto tako, \u017eao mi je i bolno što sam u svojoj Domovini optu\u017een da sam nacionalist zato što stalno imam hrvatsku zastavu na svojoj ku\u0107i, kao i da sam ekstremist zato što prakticiram katoli\u010dku vjeru.<\/p>\n
Kada ste se i zašto vratili u Hrvatsku?<\/p>\n
– I’m on a mission from God! Volim citirati poznatu re\u010denicu iz filma Blues Brothers da sam u Bo\u017ejoj misiji da pridonosim razvitku Hrvatske nakon što su ju branitelji stvorili. Dugo vremena pripremao sam se za povratak u Hrvatsku 1996. godine. Dok sam radio kao odvjetnik u Australiji, upisao sam magisterij iz me\u0111unarodnog prava u vezi s priznavanjem Hrvatske prije nego što je bila priznata. Australski anglosaksonski profesori imali su stav da je Domovinski rat bio gra\u0111anski rat, stoga sam im dokazao da nisu u pravu. Uz me\u0111unarodno pravo magistrirao sam i strano ulaganje jer mi je cilj bio da u Hrvatskoj koristim svoje znanje i izvorni engleski s australskim naglaskom, tako da privu\u010dem i stru\u010dno pomognem strane investicije, što je trebalo Hrvatskoj kako bi se izgradila nakon rata, ali i dandanas kako bi se razvilo gospodarstvo. Tako da, kao jedini hrvatski odvjetnik s podru\u010dja anglosaksonskog prava poma\u017eem i našoj dijaspori kada ima pravne probleme ili kada bi htjela ulagati u Hrvatskoj.<\/p>\n
KU\u0106A, GRB I ZASTAVA<\/p>\n
Koje su vaše glavne aktivnosti danas u Hrvatskoj?<\/p>\n
– Predajem na Diplomatskoj akademiji pri Ministarstvu vanjskih i europskih poslova i \u010dast mi je pridonositi u pripremi budu\u0107ih hrvatskih diplomata, a budu\u0107i da sam neovisan o politici, njima mogu re\u0107i stvari koje moraju \u010duti i znati, a što bi im se drugi mo\u017eda bojali re\u0107i, npr. kako stvari nisu tako sjajne u takozvanim ure\u0111enim i demokratskim zemljama ili kako su neke nevladine udruge u slu\u017ebi stranih interesa, a ne Hrvatske.<\/p>\n
Velika mi je \u010dast što sam po\u010dasni \u010dlan Udruge hrvatskih branitelja lije\u010denih od PTSP-a iz Gline, \u010diji predsjednik Ivica Kne\u017eevi\u0107 neumorno radi da poboljša \u017eivot našim braniteljima. Trudim se pokazati kako se u Australiji cijene ratni veterani, što bi se trebalo bolje primijeniti u Hrvatskoj, jer su hrvatski branitelji temelj dr\u017eave. Australska ambasada \u010dak u Zagrebu odaje \u010dast svojim ratnim veteranima misom u Zagreba\u010dkoj katedrali, svake godine na njihov dan (ANZAC Day).<\/p>\n
Potpredsjednik sam Transparency International Hrvatska. Bio sam i vanjski \u010dlan Saborskog odbora za zakonodavstvo kada je Hrvatska ulazila u EU i morala uskladiti stotine zakona s europskim zakonodavstvom ili Acquis Communautaire. Pišem i hrvatske zakone, npr. Zakon o faktoringu, a trenuta\u010dno savjetujem i pišem zakone za Makedoniju i Kosovo.<\/p>\n
Presretan sam što sam imao mogu\u0107nost kupiti ku\u0107u na samom uglu Markova trga i Mleta\u010dke ulice, koja je starija od Australije jer je iz 1744. godine. Svaki dan ponosno gledam Markovu crkvu s hrvatskim grbom na krovu. Moja je ku\u0107a bila središte doga\u0111aja oko srpanjske \u017ertve 1845., koja je bila prekretnica u hrvatskom politi\u010dkom \u017eivotu i poticaj bujanju hrvatskog narodnog preporoda u te\u017enji osamostaljenja Hrvatske. Ku\u0107a je bila ruglo kada sam ju kupio i neki su mi se smijali, ali kada sam krenuo renovirati nisam ni znao da \u0107e radnici, skidaju\u0107i staru fasadu sa zidova ku\u0107e, odjednom nai\u0107i na fresku Svete obitelji. Rije\u010d je o vrlo rijetkoj freski na kojoj su Isus, Marija i Josip, ali i Marijini roditelji Ana i Joakim (Isusovi djed i baka) te Bog, Duh sveti i an\u0111eli, a koja je bila zazidana izme\u0111u dva prozora ku\u0107e. Dugo sam tra\u017eio nekoga tko bi mi mogao nešto re\u0107i o mojoj freski, kada mi je prije godinu dana pozvonila na vrata Rafaela Tassotti, koja je rekla da istra\u017euje fresku i piše rad za rektorovu nagradu sa svojom profesoricom Cvetni\u0107.<\/p>\n
KORAK NAPRIJED<\/p>\n
Koja je tema vašeg predavanja koje pripremate za Tre\u0107i hrvatski iseljeni\u010dki kongres u Osijeku?<\/p>\n
– Naziv je mojeg predavanja “Hrvati u zemlji i u inozemstvu zajedno rade kako bi Hrvatsku u\u010dinili uspješnom”. Neizvjesna budu\u0107nost zbog korupcije i nepotizma, kao i zbog politi\u010dara i aktivista koji neprestano ocrnjuju vlastitu dr\u017eavu, uglavnom su krivci za masovno iseljavanje obrazovanih Hrvata i mladih obitelji. Od Domovinskog rata nije postojao takav \u017ear i potreba za suradnjom izme\u0111u Hrvata u zemlji i inozemstvu kako bi zajedno u\u010dinili Hrvatsku uspješnom i zaustavili masovno iseljavanje. Da parafraziram svjedo\u010denje Marka Zuckerburga u ameri\u010dkom kongresu – nije dovoljno samo umre\u017eavanje Hrvata u dijaspori s Hrvatima u Domovini, moramo osigurati da umre\u017eavanje dovede do pozitivnih i konkretnih rezultata.<\/p>\n
U izlaganju razmatrat \u0107u fenomen novoosnovanih udru\u017eenja dijaspore u Hrvatskoj i diljem svijeta, a osobito Udru\u017eenje hrvatsko-ameri\u010dkih stru\u010dnjaka (Association of American-Croatian Professionals – ACAP), koje predvodi vra\u0107anje povjerenja izme\u0111u dijaspore i Domovine sa svojom jedinstvenom prisutnoš\u0107u u Hrvatskoj, omogu\u0107uju\u0107i razmjenu informacija i zajedni\u010dki rad radi izravnog ekonomskog i politi\u010dkog utjecaja putem reformi zakonodavstva, razvoj sektora poput medicinskog turizma i poboljšanje investicijske klime inicijativama poput ameri\u010dko-hrvatskog sporazuma o dvostrukom oporezivanju.<\/p>\n
DIJASPORA I BRANITELJI<\/p>\n
Jesu li uop\u0107e mogu\u0107a ve\u0107a ulaganja iseljeništva, posebice iz Australije, u poslove u Hrvatskoj? I o \u010demu sve to ovisi?<\/p>\n
– Hrvatska je dijaspora ve\u0107 najve\u0107i ulaga\u010d u Hrvatsku. Naravno da su mogu\u0107a i ve\u0107a ulaganja iseljeništva. Mogao bih sada nabrojiti faktore koje svi znamo, a koje treba popraviti da Hrvatska bude atraktivnija za ulaganje, kao što su manji porezi, efikasniji birokracija i pravosu\u0111e itd. Ali, to svaki investitor, strani i doma\u0107i, \u017eeli. Strani investitori \u010dak gledaju druge faktore, kao što su prisutnost me\u0111unarodne škole za svoju djecu, poput nove, moderne, ameri\u010dke Me\u0111unarodne škole koja se upravo gradi na Bundeku. Ponosan sam što sam mogao pridonijeti ovom va\u017enom projektu za Zagreb i Hrvatsku. Isto tako, ima više faktora koji mogu pomo\u0107i da hrvatska dijaspora ula\u017ee u Hrvatsku. Razmjena je informacija jako va\u017ena. Trebaju se dobri projekti i investicijske prilike prezentirati, to ne moraju biti velike investicije u hotele i sl. Imamo puno mladih s idejama s kojima pobje\u0111uju na svjetskim natje\u010dajima i koje treba financirati, tako da ne tra\u017ee strane ulaga\u010de po svijetu. Dijaspora mo\u017ee biti partner s hrvatskim braniteljima (temelj naše Domovine) koji imaju projekte, tako da se mo\u017ee spojiti domoljublje s biznisom, koliko god neki misle da danas biznis i domoljublje ne idu zajedno kao u devedesetima. Govori se o nekom povjerenju koje se treba vratiti, a druga i tre\u0107a generacija u dijaspori, \u010dlanovi ACAP-a i Hrvatsko-australskih komora mladi su stru\u010dnjaci i poslovni ljudi koji imaju energije, entuzijazma, volje i novca da nešto naprave u Domovini svojih djedova i baka. (D.J.)<\/p>\n